Avtor: arhiv Objavljeno: 24. 04. 2011

Velikonočni prazniki

Namesto običajnega teksta o dogodkih tokrat vpremislek čestitka, ki sem jo prejel od sestre Andjele Brki‡, sestre zakristanke iz Hvara, verjtno se jo bodo spomnili počitnikarji Radia Ognjišče z željami za SRETAN USKRS. Čeprav ni napisana v slovenščini upam, da boste dojeli zgodbo in se ob nejjmogoče tudi zamislili.

Jednog je Dana Svetac imao priliku popričati sa Bogom te Ga upita: Gospodine, bilo bi mi zadovoljstvo znati kako izgleda Pakao i Raj. Bog odvede sveca do dvaju vrata. Otvori jedna od dvaju vrata i dozvoli mu da pogleda unutra. Na sredini sobe, stajao je veliki okrugli STOL. Na sredini stola, nalazila se velika posuda, sa jako finom i mirišljavom hranom. Svetac osjeti kako mu naviru sline na usta. Osobe koje su sjedile za stolom bile su izrazito mršave, ljubičaste boje i bolesnog izgleda. Izgledali su svi izgladnjelo. Imali su žlice s jako dugačkim drškama koje su bile pričvrš‡ene na njihove ruke. Svi su mogli dohvatiti tanjur s hranom i uzeti malo, no kako je drška žlice bila duža od njihove ruke, nisu mogli staviti hranu u usta.. Sveti se čovjek stresao na sam pogled njihovog jada i njihovih patnji. Bog reče: Upravo si vidio pakao.. Bog i čovjek uputiše se prema drugim vratima. Bog otvori druga vrata. Scena koju je čovjek ugledao bila je identična prethodnoj. Bio je tu veliki okrugli STOL, posuda prepuna fine hrane, koja mu je opet natjerala slinu na usta. Osobe za stolom su isto imale žlice dugih dršaka. No ovaj su put, osobe bile dobro nahranjene i sretne te su razgovarale me‘usobno zadovoljno se smješkaju‡i. Sveti čovjek reče Bogu:- Ne razumijem?!? Jednostavno je, odgovori Bog, sve ovisi o jednoj vještini. Oni su naučili hraniti jedni druge, dok drugi ne misle ni na što osim na sebe same! Kada je Isus umro na križu, mislio je na tebe.

I sjeti se da ‡u uvijek podijeliti svoju žlicu s tobom!

-- "Divna je smjelost k Bogu pritrčati. " Klement Aleksandrijski

"Ljubav mi je sve objasnila. Ljubav je sve rješila." papa Ivan Pavao II.

"Bog je ve‡i od našega srca i znade sve." 1 Iv 3,20